Dobro jutro tugo...
Olivera smatram najboljim i najkvalitetnijim pjevačem prekrasnog glasa...
A ovo mi je njegova najbolja pjesma...
Dobro jutro tugo, di si bila ti do sad
Ja te nisam vidi dugo kraj sebe
Da me siti s kin si bila
Pa da puknem na dva dila
Od ljubomore
Dobro jutro tugo di si bila ti do sad
Okrenut će na jugo ovi dan
Da me siti s kin si snila
Pa da puknem na dva dila
Od ljubomore
Jo sam na te bisan al se nisam pomaka
Ni trepnija nisam kad si s njime utekla
Priznat ja ti neću da sam rukom pokrija
Jednu kaplju ča san za te pustija
Princezo, javi se...
Sve pjesme od Balaševića su za mene najljepši stihovi ikada napisani...
Umesto molitve rekla si
O tom ću misliti sutra
sa šminkom od gara
ko Skarlet O'Hara tvoj preslikan lik
I dugo plutala ko brodolomnik
ka obali jutra
nekad tišina zna prepasti džina,
kad ispusti krik
još jednu noć si izgurala sama
Čehov je zaspao blaženim snom
ni ne zna da je
orgijala tama pod prozorom
vetar je vežbao violončelo
čežnjive skale u nedogled
zora ti brižljivo pipnula čelo
negde u tebi je goreo led
Princezo, javi se
još imam džep u kom se
hladni prsti zgreju
pošalji poruku da vidim jednom
to pisamce na displeju
sve mi nedostaje
čuvam u damastu
još kalup tvoga vrata
princezo, dosta je
dve i po godine
smo taoci inata
šta ti je
Plima banalnosti tvoj svet
zapljuskuje kao Atlantidu
dok smrka bioskop,
fali ti neko da napravi geg
da ti za rođendan ispiše sonet
na komšijskom zidu
i s bendom cigana
pod tvojim prozorom utaba sneg
na podmetaču još crtam tvoj profil
suvišna pitanja izbegavam fintom
ime ti ispišem u svakoj strofi
nevidljivom tintom
pod mojom jelkom do proleća stoji
jedino dar tebi namenjen
zauvek fosil tvog struka postoji
na mome dlanu okamenjen
Princezo, javi se
neke se pobede dobivaju na juriš
ne tvrdoglavi se
priznajem javno da se genijalno duriš
opasno postaje
na durske akorde se paučina hvata
princezo, dosta je
dve i po godine
smo taoci inata
princezo, dosta je
Moji koraki...
Od onega dana kad san šal
Kad bin ju videl bin se skril
I ne bin imel force se pokazat
Na posteje je kušin
Ko da ja tamo spin
Ona još na me čeka
Kad joj za me neš rećeš
Ko da joj dušu opećeš
Ona me ni prebolela
I mojga sina ona sada za ruku peja
Sama
Po cele noći ne spi
Na posteje sedi i fuma
A kada noć ne spi
Pred jutro njoj se čini
Da čuje
Na škalineh moji koraki
Kako su blizu nje prišli
I kade god san ja pasal
Ko da duh moj je ostal
I sad on va kamare se skriva
Njeno stanje je se huje
Njene noći se su duje
I ne zna kako bi me pozabila
I so vreme ko pasuje
Na mene je spomenuje
Na se kad je moja bila
Na posteje je kušin
Ko da ja tamo spin
Ona još na me čeka
Sve se vrti u krug...
Ponekad razmišljam o svemu...znate...o životu općenito...ne volim te misli jer se jako razlikuju od drugih...pune su pitanja: Zašto? I još punije odgovorima: Ne znam....Zašto, zašto, zašto?....i tako u nedogled, sve se vrti u krug...nema kraja ni početka..kao ni ovaj život koji živimo...nema logičnih objašnjenja, dokaza...sve je upitno..zašto ljudi pate? Zašto plaču? Zašto ratuju? Zašto LJUDI-najinteligentnija bića ubijaju LJUDE? Zašto postoji rasna i nacionalna diskriminacija? Zašto su neki ljudi tako zli? Zašto postoje razočaranja, boli, tuga, usamljenost...Zašto ne možemo svi živjeti u svijetu ljubavi? Zašto ne postoji Svijet gdje se može otići, pobjeći što dalje od ovoga u kojem živimo i da tamo samo možemo voljeti i biti sretni? Da nam to bude jedina zanimacija u životu-samo voljeti? Svi LJUDI sve LJUDE...nije da sam ubijam glavu tim razmišljanjem nego se samo pitam...
03.12.2007. u 20:11 | 2 Komentara | Print | # | ^Tuga dolazi kasnije
Pjesma je već isfurana ali me stihovi uvijek iznova dirnu pa evo...
Jednom kad sve ovo sad bude daleko
Kad svane dan, nestane mrak
Kad dođe netko
I rasplete sve što veže me
Sve niti ovog sna
Možda tad ću ti priznat'
Koliko sam te voljela
Jednom kad mi sretnemo se
u vrevi grada
Ako ti ime izgovorim
I ne zadrhtim tada
I ako se ti osmjehneš mi
Kao nekada
Možda ti priznam
Koliko sam te voljela
Možda ću tad reći ti sve
Ali danas još ne
To ne rade velike djevojke
One tek nasmiješe se
I odu bez tuge, jer tuga
dolazi kasnije
Jednom kad ti pogledaš
u oči moje
Kad ponos više ne bude
igra za dvoje
Tad ćemo mi pričati
dugo ko' nekada
i možda ti priznam
koliko sam te voljela
možda ću tad reći ti sve...
Nešto o meni...
Za one koji ne znaju ja sam Martina, u 1.mjesecu navršit ću 18 godina. Idem u 4.razred opće gimnazije u Glinu. Rodom sam iz Zadra i tamo sam živjela do svoje 11.godine, zatim sam se sa svojima preselila u Glinu. U Glini sam provela svoju mladost, odrastanje, prve ljubavi...naravno kao i kod svih bilo je puno uspona i padova, ali što sam starija pamtim samo lijepe stvari, kao što Balašević kaže u mojoj verziji ijekavice: Slike su blijeđe i blijeđe a lijepe potiskuju ružne...Za Glinu me vežu lijepe uspomene, tu sam stekla puno prijateljstava, upoznala svoju jubav :-) , tu sam formirala sebe kao osobu, tu sam odrasla...i falit će mi kada odem na faks u Zagreb...dobro, ne baš previše, jer jedan dio mene ne može dočekati da ode, naravno zbog više mogućnosti u Zagrebu i zbog samog života tamo...Svako ljeto naravno idem u svoj rodni Zadar da se dobro iskupam. Tamo imam isto puno dobrih prijatelja iz osnovne s kojima se nažalost mogu viđati samo ljeti, i tamo mi žive polubrat i polusestra tako da me svako novo ljeto veseli :-) ... eto, to je bilo ukratko nešto o meni i mom životu do sada...nadam se da vam nisam bila dosadna...kiss
Moj prvi post...
Eto, i ja malo odlučila napraviti svoj blog. Možda malo u nezgodno vrijeme jer sam 4.razred opće gimnazije, uskoro slijede pripreme za faks, matura, maturalni radovi, prijamni....ali eto...valjda ću stići bez obzira na sve to objaviti koji postić i uređivati blog...napisati tu i tamo ponešto...već kad sam u početku spomenula faks...to me jako muči u zadnje vrijeme...kamo dalje? Kako? Zašto? Što ako ne odaberem pravi put? Što ako pogriješim? Znam da to nije ništa strašno i da milijuni ljudi diljem svijeta upisuju faks i muče ih isti problemi...ali kako ću ja sa svojih još nenavršenih 18 znati što želim raditi cijeli život? Što je to čime se želim posvetiti? Mene trenutno zanima psihologija, i ne mogu se zamisliti da išta drugo u životu radim-samo me to zanima...i nadam se da ću upisati željeni fakultet i da ću izabrati pravi put, da me neće nakon par dana na faksu puknuti:E,pa to mene ne zanima! Što je jako često u mom životu-neodlučnost..al valjda će sve biti ok...
